Kreativan odgojitelj, kreativno dijete

2019-03-24

Kada čujemo riječ kreativnost mnogi drugi pojmovi nam padaju na pamet. Stvaralaštvo, umjetnost, likovnost, maštovitost, inovativnost, ideje, rješenja... Svi se ti pojmovi isprepliču i preklapaju. Ali što je to zapravo kreativnost? U literaturi možemo pronaći preko 60 različitih definicija. Sama riječ potječe iz latinskog jezika, od riječi creare što znači stvarati ili proizvoditi nešto što prije nije postajalo. Većina stručnjaka će se složiti da je kreativnost proces proizvodnje nečega što je originalno i vrijedno. Moć stvaranja, izumljivanja i proizvodnje. Jednostavnije rečeno, kako iz ničega napraviti nešto. Nešto zanimljivo, neuobičajeno, originalno i jedinstveno.

A što kada kreativnosti pridružimo dijete?

Postoji razlika između kreativnosti odraslih i djece. Kod odraslih je to obićno neka vrsta ekspertnosti koja uključuje tehničke vještine, umjetničke sposobnosti, talent i sl. Djeca su pak, naspram odraslih manje ekspertna ali ona to nadoknađuju svojim jedinstvenim naćinima mišljenja i pristupima zadatku. Tri su važne značajke mišljenja koje povezujemo s dječjom kreativnosti, osjetljivost na unutrašnje i vanjske podražaje, izostanak inhibicije i mogućnost potpune obuzetosti nekom aktivnošću. Imaginacija kao mogućnost zamišljanja bogatih i raznolikih mentalnih slika te mašta koja istražuje zamišljeno područje nemogućeg također su velika kreativna prednost djece.

Mašta je važnija od znanja. 

  Albert Einstein 

Kreativno dijete je ono koje pokušava stvoriti nov sadržaj, koje se ne zadovoljava gotovim sadržajima već se zabavlja njihovim mijenjanjem ili izmišljanjem te ono koje uživa u postupku stvaranja novih sadržaja. Ako želimo kod djeteta razviti kreativnost trebamo ga motivirati i zainteresirati, a zatim ga i poticati i hrabriti u njegovim pokušajima.

Za razvoj kreativnosti kod djeteta bitna je poticajna okolina ali i kreativni odgojitelj. Takvi odgojitelji svojim primjerom potiču djecu, što znači da moraju raditi na svojoj osobnoj kreativnosti kako bi mogli svladati i poznavati potrebne metode i tehnike koji ju potiču. Također moraju izbjegavati kritiku, poučavanje, sugeriranje i savjetovanje, a istovremeno dopuštati djetetu veliku slobodu te postiči ozračje topline, prihvačenja i hrabrenja. Svoj rad unutar skupine moraju organizirati tako da stalno potiču djecu na kreativan rad, s djecom će voditi zanimljive razgovore, postavljati poticajna pitanja ali se i pravilno odnositi prema dječjim neuobičajenim pitanjima i idejama, ukazivati na njihovu vrijednost te poticati djecu da ih postavljaju.

Upravo ta važnost kreativnog odgojitelja u razvoju kreativnosti kod djeteta je bila moja motivacija što sam se uopće uključila u edukaciju Stručno razvojnog centra za poticanje cjelovitog razvoja djeteta kroz područje likovnosti i što ću se, unutar ovog projekta baviti više teorijom ali i radom na sebi, na svojoj kreativnosti. Od ranog djetinjstva sam uvijek voljela nešto "raditi rukama", crtati, slikati, izrađivati, popravljati, šivati, općenito pronalaziti kreativna rješenja za jednostavne probleme. S obzirom da sam tijekom svoje adolescencije na neki način zapustila svoje kreativno izražavanje, usuđujem se reći da me jednim dijelom kreativni rad s djecom u vrtiću i privukao odgojiteljskom pozivu. Pripremanjem poticaja i aktivnosti za djecu ponovno se kreativno izražavam i radujem se kada svojim radom uspjevam kod njih postići osjećaj zadovoljstva i ponosa.